Osnovna škola "Bogoslav Šulek" Slavonski Brod

10. srpnja 2014.g. krenuli smo iz našeg maloga grada prema zračnoj luci u Zagrebu. Let avionom bio je ugodan. Let kroz oblake se ne može usporediti ni sa čim. Aerodrom Heathrow u Londonu je barem pet puta veći od našega u Zagrebu. Osjećala sam se totalno izgubljeno među svim tim ljudima. Sa areodroma smo izašli podzemnom željeznicom, a njihovi vlakovi su nenadmašno čisti. Nakon jako kratke vožnje vlakom, svoje putovanje nastavili smo autobusom kojim smo se zaputili prema gradu Barnstaple u okrugu Devon. Autobus smo dijelili s učenicima iz Rumunjske i Mađarske jer svi smo dijelili SOL (Sharing One Language) – školu engleskog jezika.

Nastavak pročitajte na linku OPŠIRNIJE.

Fotografije pogledajte OVDJE.

Obitelj koja me udomila bila je nevjerovatna, prelijepi ljudi. Bili su uvijek spremni za razgovor, zabavni i pristojni. Imali su ogromnu kuću u kojoj se osjećaš kao da živiš u dvorcu i mnogo životinja. S nama u obitelji bila je još jedna djevojka iz Španjolske, koja je bila malo sramežljiva.

Bila sam jako iznenađena ljepotom toga mjesta, priroda je ondje nevjerovatna. Ljudi su iznenađujuće pristojni, naviknuti na turiste u svome gradu, tako da ako nekoga zaustaviš na ulici, prvo od njega dobiješ osmijeh. Muzej u Barnstaplu me posebno začarao, kao i rijeka Taw koja teče kroz grad. Prvi dan smo dobili svoga vodiča, Toma, koji nas je proveo kroz cijeli grad.

Drugi dan, subota, bio je stvarno iznenađujuć. Nakon odslušanih predavanja naših triju profesorica, zaputili smo se na plažu Wollacombe. Ondje smo se smočili, a neki su se i okupali iako je voda bila izvan prihvatljivog za kupanje. Nakon odlično provedenog vremena na plaži, naše slijedeće odredište bio je gradić Ilfracombe. Dobili smo nešto slobodnog vremena da obiđemo grad i tada sam upoznala djevojku s kojom svaki dan komuniciram na društevnim mrežama.

Nedjelja je bila zabavna, imali smo priliku cijeli dan provesti s našom udomiteljskom obitelji.Odveli su nas u  kupovinu, a navečer smo imali obilnu večeru s njihovim prijateljima.

Ponedjeljak je bio jedan od mojih omiljenih dana jer smo posjetili Tintagel. Penjanje, hodanje i neprestano puhanje vjetra koji nas je izmorio do ruba naših granica, na kraju se isplatilo jer je to mjesto bilo tako nevjerovatno da mi je kada se prisjetim teško povjerovati da sam tamo stajala. Također smo posjetili Merlinovu špilju.

Utorak smo proveli u Lyntonu i Lynmouthu, tada smo također mnogo hodali, a poslijepodnevna predavanja su me posebno izmorila i nisam mogla dočekati da se bacim u krevet.

Srijedu ujutro smo proveli putujući, a kada smo napokon stigli na odredište, bilo mi je drago što jesmo. Proveli smo vrijeme s vodičem u Trobayu, a zatim se brodićem dovezli do još jednog gradića- Torquaya. Ondje smo se, sjećam se, moji prijatelji i ja najeli brze hrane, ishodali i susreli mnogo ljudi. Torquay je rodni grad Agathe Christie, čiji sam obožavatelj.

U četvrtak smo se, nakon predavanja koja su kao i prijašnjih dana bila jako zanimljiva i poučna, zaputili smo se u malo selo Clovelly. To selo pripada samo jednoj obitelji, a otvoreno je za sve turiste. Nalazi se na padini, tako da je bilo teško hodati i snalaziti se među svim tim zidićima i kućicama. Svaki dan bismo dobili zadatke koji su uključivali pronalaženje mjesta i zaustavljanje ljudi na ulici, a u Clovellyu nam je bilo najteže.

Posljednji dan u Devonu, dobili smo zadatak istražiti određene teme i tražiti odgovore po čitavom Barnstaplu, a zatim izraditi plakat te ga prezentirati pred čitavom skupinom.

U subotu, teška smo se srca odvojili od svojih novostečenih prijatelja i udomiteljskih obitelji te se nakon duge vožnje našli u ni manje ni više nego u Londonu. Ondje smo proveli dva dana, obišli sve velike destinacije; Big Ben, London Eye, House of Parlament, Buckingamsku palaču, Tower Bridge... Sjećam se lutanja po British muzeju pokušavajući pronaći izlaz, ali uvijek bi se vraćali na isto mjesto, što je bilo jako zbunjujuće. Sjećam se traganja za One Direction shopom, nekima se ta ideja nije toliko svidjela kao meni, ali preživjeli smo. Hostel u kojemu smo boravili bio je nevjerovatno zabavan, bilo je hrpa ljudi iz drugih zemalja i svi smo zajedno jeli, gledali televiziju i pričali.

Napokon je došao i taj ponedjeljak kada smo se vračali kući. Nakon ludiranja na aerodromu i nakon kašnjenja aviona, napokon smo poletljeli  natrag u Hrvatsku. Letljeli smo kroz oblake dok je trajao zalazak sunca i bilo je nevjerovatno gledati boje koje su se presijavale na nebu.

Sigurno nikada neću zaboraviti društvo i vrijeme koje sam provela u Engleskoj, svo uzbuđenje i sve izazove.Željela bih se zahvaliti našim profericama koje su nas povele na ovo nevjerovatno putovanje.

Barbara Kmet 8.A